Ruke koje se mole i visoko podižu križ, koje čuvaju siluetu prve skromne kapelice stavljamo u ruke naše nebeske majke a poveznica su svih generacija hodočasnika.
Taj postojani, čvrsti kameni okvir - vječne
zaštitničke ruke majke Marije primaju nas, male – velike ljude, krhke i prolazne, a istovremeno otporne i jake bosanske
katolike – hrvate u staklenu opnu koja simbolizira naše vrijeme, novo, složeno, otvoreno a opet zatvoreno sa bezbroj proturječnosti i dvojbi.
Taj zatvoreno - otvoreni prostor simbolizira svu složenost ovoga trenutka, prividno otvoren prostor koji je u
svojoj nutrini zatvoren i zamračen prostor
nudi i traži preispitivanje i suočavanje, ali i posebno mjesto susreta gdje Božijoj majci isporučujemo sve svoje
tajne, želje i nadanja.
Primjenjena materijalizacija, forme i
dekoracije u funkciji su složene
simbolike prostora zavjetne kapele.
Arhitekti:
Juro Pranjić, dipl.ing.arh.
i
mr.arh. Ana Pranjić, dipl.ing.arh.